Author Archive Armin

5 važnih savjeta za uspješnost u freelance prevođenju

Izvor: Globtra (18.09.2019.)

Sve više ljudi napušta svoje redovne poslove i osamostaljuje se ka samostalnom radu. Sloboda, fleksibilnost, i činjenica da ste sami sebi šef su glavni razlozi zašto se ljudi odlučuju na taj korak. Dok ovaj vid rada ima dosta svojih prednosti, o tome koliko ćete biti uspješni odlučujete upravo vi. Da li ćete postati uspješni ili ćete se vratiti svom starom redovnom poslu ovisi od Vas.

Obzirom da nemate šefa koji će Vas nadzirati, Vaša samostalnost može rezultirati da uradite jako malo ili gotovo ništa. Vaša nova sloboda i fleksibilnost može rezultirati u cjelodnevnom gledanju Netflix serija, pretraživanja na društvenim mrežama, izlascima s prijateljima itd. To se dešava ukoliko se ne organizujete na pravi način i ne pobrinete se da ostanete fokusirani i produktivni.  

Upravo zbog toga morate se držati ovih stvari:

1. Napravite raspored

Kao freelancer jako je bitno da se ne budite bezidejno, i onda uz jutarnju kafu razmišljate o tome šta danas raditi, kuda i kakos e kretati. Da li ćete dan provesti uz TV, ili možda tražiti nešto da radite upravo je ono što će odlučiti o Vašem uspjehu. Zato, bitno je isplanirati dane i odlučiti za ključne stvari koje ćete raditi tokom dana ili sedmice.

Tako biste, na primjer, trebali dan unaprijed imati isplanirane aktivnosti tokom sljedećeg dana kako biste ostali maksimalno fokusirani i produktivni. Na osnovu takvog plana nećete propustiti nikakve rokove, izbjeći ćete tzv. “sindrom izgaranja” ili dane neproduktivnosti. Kreiranje dnevnog rasporeda ne traje dugo, i to je nešto što možete napraviti za par minuta, kao što ne navedeno ispod:

  • 5.30 Buđenje;
  • 5.30-7.00 Vježbanje, doručak, i čitanje dnevne štampe;
  • 7.00-8.00 Provjera E-mailova;
  • 8.00 – 12.00 Rad;
  • 12.00 – 14.00 Poslovni razgovori, ručak, druženje, e-mailovi;
  • 14.00 – 19.00 Rad
  • 19.00 – 22.00 Druženje sa porodicom i prijateljima
  • 22.00 Spavanje

Kada pravite dnevni raspored potruditise da 60% vremena bude planirano za rad. Također, pobrinite se da budete u mogućnosti da se pridržavate svog plana, i stoga nemojte, na primjer, planirati 8 sati rada, ako to niste u mogućnosti ispuniti.

2. Izbjegavajte smetnje koje Vam odvlače pažnju

Kada pravite dnevni raspored potruditise da 60% vremena bude planirano za rad. Također, pobrinite se da budete u mogućnosti da se pridržavate svog plana, i stoga nemojte, na primjer, planirati 8 sati rada, ako to niste u mogućnosti ispuniti.

Kako biste bili efikasni kao profesionalni prevodilac morate se potruditi da sve smetnje izbacite iz upotrebe. Takve smetnje mogu se pojaviti na više načina, a mogu uključivati članove porodice, cimere, telefon, e-mailovi koji se odnose na posao, Youtube itd.

Ovakve stvari negativno utiču na produktivnost jer Vaš mozak mora istovremeno da obrađuje više informacija istovremeno.

Stoga, kada počnete sa radom, jako je bitno da nemate nikakvih stvari koje će Vam odvlačiti pažnju. Ovo bi isto tako uključivalo da isključite zvono na Vašem telefonu, zamolite članove Vaše porodice da Vas ne ometaju dok radiet, isključite obavijesti E-maila i društvenih mreža itd. Samo na taj način ćete adekvatno završiti posao koji ste započeli.

3. Pravite redovne pauze

Upoznao sam mnogo samostalnih prevodilaca koji su mi rekli kako često sjede za svojim računarima predugo radeći na projektima. Često ih pokušavam odvratiti od te navike jer sjedenje za računarom satima predstavlja jedan od glavnih uzročnika zdravstvenih tegoba kao što su gojaznost, kardiovaskularnih bolesti, dijabetes, bolovi u leđima i vratu itd.

Neprestani rad na duže vrijeme može također dovesti do zamora i gubitka koncentracije što može dovesti do ozbiljnih pogrešaka tokom Vašeg rada. Zato Vam preporučujem česte pauze tokom rada. Redovne pauze tokom rada će povećati Vašu produktivnost i smanjiti stres. Tokom Vaših pauza, možete prošetati, napraviti sebi šoljicu kafe ili čaja, nazvati prijatelja itd.

4. Neka vježbanje bude sastavni dio Vašeg dana

Siguran sam da već znate koliko koristi donosi redovna fizička aktivnost. Osim što Vas čini pokretnim, ono takđer povećava snagu razmišljanja i poboljšava vještine rješavanja problema. Tako da, ukoliko već nemate redovno vježbanje tokom dana, počnite to već danas, i onda ćete vidjeti kako dobro i jasno možete rezonovati stvari tokom obavljanja Vaših svakodnevnih zadataka.

Kada mislim na vježbanje, ne mislim da morate plaćati članarinu neke teretane, to može biti i trčanje vani, šetanje, vožnja biciklom, joga, pilates itd. Postoji puno mogućnosti.

5. Radite uz CAT alate

Vaš krajnji cilj je ponuditi najbolje moguće prevodilačke usluge u najkraćem mogućem roku i sa najmanje truda. Jedan od načina da ovo sve postignete jeste upotreba prevodilačkih alata kao što su memoQ, SDL Trados Studio ili Deja Vu. Ovi alati će Vam pomoći da imate bržu obradu projekata bez ugrožavanja kvalitete prijevoda.

Ukoliko ne koristite alate, onda sebe ograničavate i siguran sam da se ne možete natjecati sa prevodiocima koji koriste ove alate kako bi povećali svoju učinkovitost.

Ovo su samo od nekih ključnih stvari koje možete napraviti kako biste bili što uspješniji profesionalni prevodilac. Pored toga imamo još mnogo stvari a koje uključuju sljedeće:

  • Napravite svoj radni prostor. Vaš krevet ili kauč su super udobna mjesta gdje možete raditi ali oni nisu baš najbolja mjesta za to. Najbolje bi bilo da barem imate stol i stolicu gdje biste radili svoj posao. Vaš radni prostor bi trebao naravno bolje organizovan kako biste postigli maksimum učinkovitosti.
  • Pažljivo birajte priroitete. Kada započinjete svoj radni dan, uvijek počnite sa najvažnijim projektom. Ovo bi mogao biti projekat kojem se bliži rok isporuke, ili projekat Vašeg najvećeg klijenta. Na ovaj način ćete ovo uraditi dok ste još svježi, i izbjeći sav stres koji može nastati ukoliko požurite sa projektom, prije nego li rok za isporuku istekne.
  • Rezimirajte svoj dan. Prije nego što ugasite svoj računar na kraju dana, predlažem da uvijek rezimirate svoj radni dan i procijenite koliko efikasni ste bili taj dan. Da li ste uradili sve što ste planirali? Ukoliko niste, šta Vas je spriječilo u tome? Ako ovo ponavljate lako ćete saznati koliko ste zadovoljni svojim učinkom, i naći metode za poboljšanja.
  • Nagradite se. Mnoge firme nagrađuju svoje uposlenike kada urade neki izvrstan posao. Kao freelancer, Vi ste isto tako možete počastiti kada završite posao. Na primjer, ukoliko uradite tri prijevoda za dan, možete kupiti čokoladu. Dobrim sistemom nagrađivanja možete se dodatno motivisati jer ćete imati uvijek nešto što će Vas očekivati na kraju dugog uspješnog dana.

A Vi? Imate li Vi neke svoje preporuke ili možda nešto od navedenoga da biste zamijenili? Pišite nam u komentare.

Da li nam treba “standardni engleski”?

Transkript intervjua sa profesorom Davidom Crystal

Pitali smo Davida Crystal o standardnom engleskom jeziku: zašto standardni engleski uopšte postoji? Kako se mijenja? Da li bi studenti trebali učiti različite akcente iz raznih krajeva svijeta? I koju ulogu bi trebala igrati kultura tokom učenja engleskog jezika?

Ross Thorburn:  Dobro došli nazad u TEFL Training Institute Podcast. Danas je sa nama profesor David Crystal: lingvista, pisac, urednik, predavač i radio komentator. Danas će nam David Crystal pričati o standardnom engleskom. Zašto standardni engleski uopšte postoji? Kako se mijenja? Kakav engleski jezik ili koje tipove engleskog jezika bi trebali profesori podučavati? Pričali smo i o izgovoru i ulozi kulture u podučavanju jezika. Nadam se da ćete uživati u ovom intervjuu.

David Crystal, dobrodošli u naš studio. Možete li nam reći kada se zapravo rodila ideja o standardnom engleskom? Da li je to nešto što je se pojavilo u 18.stoljeću zajedno sa gramatičkim pravilima i prvim riječnikom Samuela Johnsona ili je to započelo mnogo ranije?

David Crystal:  Postavlja se pitanje, zbog čega postoji taj standard? Standard postoji upravo kao garant da je jezik razumljiv svim ljudima, jer ukoliko nastavite koristiti svoj lokalni dijalektom, postoji vjerovatnoća da se nećete najbolje razumjeti sa osobom sa druge strane.

Prvi znakovi standardnog engleskog se pojavljuju tokom srednjeg vijeka kada Engleska postaje nacija, i pretvara se iz skupine nezavisnih kraljevstava u jednu naciju, što podrazumijeva razvoj civilnog društva, državnog parlamenta a sveukupno to doprinosi tome da engleski jezik postaje jezik jedne nacije.

Zatim postaje od ključne važnosti da se riješi svih tih varijacija i uticaja koji su uticali na razvoj standardnog engleskog. Civilno društvo, zatim autori poput Chaucera, uticaj Biblije kao i mnogi drugi faktori utječu na razvoj standardnog engleskog jezika, ali jasno je da između 1400. i 1800. standardni engleski jezik poprima svoje današnje oblike i polako se razvija ka tome.

Do 1800.godine gotovo svi su znali pisati: standardni engleski jezik se prevashodno koristio u pisanom obliku, ali ne i u govoru. Čak i dan danas, samo mali broj govornika engleskog jezika priča standardnim engleskim kod svoje kuće. Većina ljudi uči standardni engleski jezik u školi, i ovdje ne govorim samo o ljudima koji uče engleski kao strani jezik. Ovdje govorim i o ljudima kojima je to maternji jezik.

Otprilike samo 4 ili 5%, možda čak i pretjerujem kada ovo kažem, stanovnika u Engleskoj govori standardnim engleskim jezikom kod svoje kuće. Većina ljudi koristi lokalne varijacije. Većina ljudi kaže: “I ain’t got this. We ain’t got no nothing” i stvari tog tipa.. Duple negacije, kao i sve nestandardne karakteristike su nešto što se savim normalno koristi u svakodnenvom govoru.

A onda odu u školu i nauče da to nije tačno, i nastavnici im kažu: “to se kaže….” i “vi učite standardni engleski jezik.” To je jako korisno sve dok se vaš lokalni akcent ili dijalekt ne degradira u procesu učenja standardnog jezika, što je ranije bio slučaj.

Dakle, oko 1800. godine, pojavljuje se standardni engleski jezik kao univerzalan, ujednačen oblik pisanja, i to zahvaljujući ponajprije rječniku dr. Johnsona. Zatim tu su autori poput Lindley Murray i biskupa Lowtha sa svojom gramatikom, te John Walkera sa rječnikom izgovora itd.

I dalje postoji doza varijacija, ali svekupno, može se reći da imamo standard. Zatim se tu pojavljuje Noah Webster u Americi i remeti to sve rekavši “Ne želimo taj standard više. Želimo drugačiji standard za našu novu naciju.” I on tada razvija neke drugačije standarde za američki engleski.

Tu, nekih 5% američkog engleskog je drugačije od britanskog engleskog u pogledu pravopisa, interpunkcije, rječnika, gramatike itd,. ali može se reći jako značajnih 5% definitivno.  I odjednom imate dva standarda engleskog u svijetu: britanski i američki.

Onda je to značilo da se može raditi kako kome odgovara, zar ne, jer sada bilo koja zemlja može doći i preuzeti engleski jezik za svoju upotrebu. Čim preuzmu engleski za svoj jezik, oni osjete potrebu za prilagodbom, kako bi izrazili vlastiti identitet svog miljea.

Ovdje dolazi nestandardni jezik na scenu, jer to je upravo ono što on odražava: identitet prije nego li razumljivost. Vi i ja upravo govorimo nestandardnim engleskim.  Možda se nećemo najbolje razumjeti ali ja sam ponosan na svoj nestandardni engleski kao i Vi.

Naravno, rezultat će možda biti haotičan, ali u mnogim dijelovima svijeta postoje dvije varijacije koje su tako različite da se ne miješaju nikako. Ja koristim standardni engleski samo u nekim prilikama. Koristim nestandardni engleski u većini drugih prilika.

Ross:  Pretpostavljam da, onda, većina ljudi smatra da jedna verzija engleskog nije neophodno supeiornija nad drugom. Pretpostavljam da se vjerovatno prilagođavaju u različitim situacijama.

David:  Da, tako je. Drugim riječina, to je pitanje prikladnosti a ne pitanje ispravnosti. Tokom 18.stoljeća zastupana je teza da je samo standardni engleski jezik ispravan. Sve drugo je bilo neispravno i nije se smjelo koristiti. Bili biste kažnjeni ukoliko koristite nešto drugo.

Ovih dana je to pitanje prikladnosti, tako da standardni engleski je prikladan za neke situacije, dok je nestandardni jezik prikladan u nekim drugim situacijama. Mislim da ovo važi za sve države. Ne pričamo ovdje samo o britanskom, američkom, australskom, indijskom ili teritorijama starih kolonija. Pričamo ovdje i o kineskom engleskom, japanskom engleskom itd.

Šta za mene predstavlja kineski engleski? Kineski engleski nije neko ko uči engleski iz Kine i uči ga pogrešno.

Ne, to je neko ko uči engleski iz Kine i sada ga razvija na način da ga koristi kako bi izrazio kineske koncepte i kulturu na način na koji ja ne moram to shvatiti, jer ne razumijem kinesku kulturu, jer dolazim iz neke druge kulture.

Širom svijeta danas, vidimo “nove engleske” kako se oni danas zovu, a koji su istovremeno drugačiji od tradicionalnog standardnog britanskog engleskog i tradicionalnog američkog engleskog.

Ono što oni rade jeste da dopuštaju izrazima njihovog lokalnog identiteta da postane institucionirani u rječnicima i pričama, kao što vidite, i u dramama i poeziji, gramatici itd. tako da moramo poštovati taj identitet ma kakav bio: indijski engleski, nigerijski engleski, kineski engleski, pod kojim podrazumijevamo engleski kojeg su pisali kineski autori koji izražavaju kineski milje ali sa kompetentnim poznavanjem engleskog, tako da im niko ne može prigovoriti i reći “to je pogrešno.”

To je ustvari pravi primjer kako dobivamo određeni izraz iz Kine u engleskom jeziku.

Ross:  Uzevši sve to u obzir, onda, to stvarno dodatno otežava posao podučavanja profesorima engleskog jezika, zar ne? Šta bi bilo prihvatljivo da se podučava, a šta bi trebalo izostaviti? Puno je teže, pretpostavljam, nego što je to bilo nekada, zar ne?

David:  O da, naravno, zar ne? Činjenica je da podučavanje engleskom jeziku je postalo mnogo teže zbog razvoja engleskog jezika na ovaj način. To nije baš tako jednostavno, “pa imamo britanski i američki engleski” Sve dok znate za ova dva, vi znate sve.

To više nije slučaj. Sve što sam rekao, je relevantno za razumijevanje jezika, ali ne i za njegovo korištenje. Na kraju krajeva, ukoliko ste navikli na podučavanje standardnog britanskog engleskog i njegovu normu izgovora (Received Pronunciation), kao što je to slučaj sa velikim brojem profesora i što je očekivano od samih ispitivača i prema kojim su sastavljani ispitni materijali, onda se tu nema šta puno mijenjati. Nastavite dalje.

Standardni britanski engleski je dobra stvar. Standardna norma izgovora (RP) je dobar akcent itd. itd. Ali kada je u pitanju razumijevanje govora i pisanja, ukoliko se samo oslonimo da razumijemo britanski engleski i njegov standardni izgovor (RP), onda ćemo propustiti bezbroj drugih varijacija širom svijeta.

Koliko ljudi priča britanski engleski koristeći se standardnom normom (RP)? Ovdje pričamo o, koliko, nekoliko procenata cjelokupne svjetske populacije. To je ipak jako koristan akcenat. U to nema sumnje.

Standardni britanski je jako koristan dijalekt, ali ipak, sa gledišta razumijevanja, koliko često ćete ga čuti na ulici, u književnosti itd. Jako rijetko.

Tu se stvara veliki jaz, po meni, u upotrebi i razumijevanju kada se ovaj jezik podučava. Što se mene tiče, Ross, ja sam završio, a sada je na Vama kako ćete to implementirati u smislu izrade plana i programa i u kojem dijelu nastavnog procesa će se uključiti ove druge varijacije engleskog. Imao sam lagan zadatak. [govori nam kroz smijeh profesor David Crystal.]

Ross:  Baš šteta, jer je to upravo bilo moje naredno pitanje.

David:  [smije se profesor David Crystal]

Ross:  Šta mislite? Da li bi profesori, udžbenici, odnosno njihovi autori trebali raditi na tome da se nestandardni engleski odnosno nestandardni akcenti engleskog jezika uključe u podučavanje engleskom i u udžbenike?

Čini mi se da, čak i za, na primjer ljude kojima je to maternji jezik imaju potrebu za slušanjem kako bi razvili moć razumijevanja različitih akcenata i raznih dijelova svijeta gdje možda nisu nikada do tada putovali. Pretpostavljamo da isto važi i za ljude kojima engleski nije maternji jezik.

David:  Apsolutno. Ovih dana nema razlike, posebno po ovom pitanju između ljudi kojima je to maternji i ljudi kojima to nije maternji jezik. Kada odem u neki dio svijeta zajedno sa osobom kojoj je engleski drugi jezik, mi smo podjednako zbunjeni lokalnim jezičkim identitetom.

To mi se dešava cijelo vrijeme. Idem širom svijeta. I ne znam šta se tačno dešava, jer ne razumijem lokalizme, lokalne nadimke političara itd. Sve ovo su kulturološke stvari identiteta koje su prisutne svugdje. Za mene je to jednako problem kao i za druge.

Što se tiče materijala, mislim da bi se od samog početka trebalo raditi na toj svijesti raznih varijacija. U nekim nastavnim programima to je fino pripremljeno. Global, na primjer, to radi do neke mjere Mislim da je to više generalizovano. Svi materijali, naravno uvijek imaju i određen kulturološki udio.

Podučavate sadašnje vrijeme primjerima kao što su “Let us go for a walk down Oxford Street. Let’s buy some things,” i zato koristimo sadašnje vrijeme. Dramatično je na koji način se upravlja sadržajem.

Uvijek isto tako možete dozvoliti da kultura upravlja sadržajem. Na kraju svakog poglavlja imate listu novih riječi koji objašnjavaju određene termine, ali isto tako imate i listu kulturoloških termina koji su tu navedeni.

Na primjer, radili smo ulicu Oxford. Kada neko kaže “Let’s look at your watch,” (“Pogledajmo tvoj sat”), i Vi kažete, “Oh, it’s a nice watch,” (“Ah, to je lijep sat”), a onda osoba kaže “Yes, but it’s not actually Bond Street. (“Da, to nije ustvari kupljeno u Bond ulici. It’s Portobello Road. ” (Kupljeno je u Portobello Road”.

Na prvu, ovaj komentar ne znači nikome ništa sve dok ne saznaju da je Bond Street ulica sa najskupljim radnjama, dok je Portobello Road gradska tržnica (pijaca).

Možete zamisliti situaciju odlaska u trgovinu da kupite sat i vježbate upotrebu sadašnjeg vremena ili bilo čega, a koje bi bilo propraćeno kulturološkim opisom nečega pri čemu neko kaže “”Here ‑‑ this is a posh place to buy. (“Ovo je jako otmjeno mjesto za kupovinu.”) Ili “Ovo nije baš otmjeno mjesto za kupovinu”. Postepeno dobivate ideju o kulturološkom identitetu određenog mjesta.

Ili recimo to ovako: Ako se nalazim u Pekingu, kako prevodite ili poredite Bond Street i Portobello Road za neku lokaciju u Pekingu ili bilo gdje? Kako biste to uradili? Ukoliko bi Kinez meni rekao “Idi u ovaj dio nekog mjesta…” ja to ne bih znao dok mi se ne objasni, što je opet opšta stvar.

Ross: Također sam Vas želio pitati o tome kako se pojavljuju nova značenja, jer se to, očigledno, dešava i u standardnom i nestandardnom engleskom. Mislim da ste to pomenuli u svojoj knjizi “A Little Book of Language” (“Mala knjiga o jeziku”) o poticanju ljudi za traženjem značenja u rječnicima.

Je li to također slučaj da pojedine riječi poprimaju nova značenja kada ih ljudi pogrešno upotrebljavaju? Možete li nam reći malo o tome kako se pojavljuju nova značenja, ili kako mogu biti nestandardna ili pogrešna?

David:  Za početak recimo, mnogi ljudi će reći da svako novo značenje je pogrešno korištenje određene riječi. Postoje uvijek kvazi stručnjaci koji će reći da bilo koja promjena je pogreška kojom se počinje. Onda se određena upotreba povećava i ljudi zaboravljaju da je problem uopšte i postojao. Oni se onda fokusiraju na stvari koje se dešavaju. Ovo se dešava rutinski.

To se samo dešava od 18.stoljeća. Prije toga, promjene su se samo dešavale… ljudi nisu imali puno prilike da se protive. Pojedinci su pokušavali to zaustaviti, kao što su Dryden, Swift i Johnson, koji je rekao “moramo zaustaviti promjene u jeziku. Pogledajte Francuze, oni su to radili u okviru Akademije. Da li su prestali s tim….” Naravno da nisu. Ali su pokušavali i mislili da jesu.

Čak je i Johnson lično ovo prepoznao i rekao, “Čak i Francuzi nisu prestali da zaustavljaju promjene u jeziku, i zato ne želimo akademiju kod nas.”

Promjene se dešavaju. I na njih će uvijek biti reakcija. To je sasvim prirodan proces, jako fin proces. Većina semantičkih promjena koje su uticale na rječnik se dešava bez nekih primjećivanja sve dok se ne uspostave, i kada se pojave u rječniku, ljudi onda kažu: “O da, naravno. Mi tako govorimo godinama. Mi to samo nismo primjećivali.”Ross:  Još jedanput, da ponovimo za sve, naš današnji gost je bio profesor David Crystal. Ukoliko želite znati više o njemu posjetite njegovu web stranicu: www.davidcrystal.com. Nadamo se da ste uživali u današnjem intervjuju i čujemo se naredni puta. Do slušanja.

Izvorni transkript ovog intervjua možete naći ovdje:
http://www.tefltraininginstitute.com/podcast/2019/2/26/do-we-need-a-standard-english-with-david-crystal)

Simultano prevođenje: trka između uma i vještačke inteligencije

Autor: Rony Gao (originalni članak dostupan na: https://www.mensacanada.org/blog/2019/04/09/simultaneous-interpretation-the-race-between-human-brain-and-artificial-intelligence-part-1/?fbclid=IwAR3S2fdkibqzPpFXBVb2e9ZxeRxCbuEUm1M7dfQz6IJLF_wUAI1vYMGz10Q

Kada se ideja o simultanom prevođenju, tj. nekome ko će slušati govornika na jednom jeziku i prenositi njegov govor na drugi jezik istovremeno koristeći mikrofon i slušalice, javila po prvi put na Nurnberškom procesu tokom suđenja 22 Nacistiških ratnih zločinaca 1945.godine, ta ideja je bila pod velikom sumnjom da je nemoguća za ljudski rod. Istina, ljudi su vijekovima prevodili, ali sve do 1945.godine, to je uglavnom bilo u obliku konsekutivnog prevođenja, tj. prevodilac bi pričekao da govornik završi, a on zatim prevede ono što je rečeno.

Prva simultana prevođenja bila su izvođenja na nirnberškom procesu tokom 1940-ih godina
Izvor: https://www.tabletmag.com/

Jedan od glavnih razloga zašto se ta ideja smatrala nemogućom jer jer takvo nešto nije viđeno nikad prije. Uz pomoć IBM-a, američki poručnik francuskog porijekla izmislio je mikforon i slušalice koji su se koristili za prijevode na različite jezike – engleski, francuski, njemački i ruski, a koje su nosili sudije, optuženici i drugi u sudnici. Glavna prednost simultanog u odnosu na konsekutivno prevođenje je bila u tome da je doprinosila bržem odvijanju suđenja, dok bi konsekutivno dovelo do toga da bi sve trajalo i do tri puta duže. Poručnik kojeg smo pomenuli je bio i glavni prevodilac koji je unajmljivao i obučavao druge prevodioce za ovu vrstu prevođenja.

Taj prvobitno eksperiment se na kraju pokazao uspješnim. A simultano prevođenje je kasnije postalo glavni način prevođenja prilikom višejezičnih sastanaka kao što su UN ili EU, kao i nacionalnih tijela koja rade sa više zvaničnih jezika, kao što je to parlament Kanade.

Više od sedam decenija kasnije, zanimanje simultanog prevođenja je došlo na novu prekretnicu. Ovaj put, težište se prebacuje sa Nurnberga na neuralnu mrežu. Podjednako odvažna ideja koja se sada istražuje je svijet tumačenja jezika – tj. dozvola vještačkoj inteligenciji da radi za nas. Kako je bio slučaj sedam decenija prije, ideja je naišla na različite reakcije. Može li vještačka inteligencija to stvarno raditi? Ipak, budimo svjesni da svemoguća vještačka inteligencija može već raditi zahtjevne zadatke kao što su pobijediti ljudskog prvaka u igrici Go, ili voziti auto od Kalifornije do New Yorka. Da li će tumačenje jezika biti izuzetak?

Prije nego što pokušamo dati odgovor na ovo pitanje može li vještačka inteligencija uspjeti u zamjeni ljudskih prevodilaca, dozvolite mi da se vratim korak nazad. Ovdje ću iznijeti par osnovnih informacija o simultanom prevođenju i način na koji oni iznose ovaj “ljudski nemoguć” zadatak, odnosno na koji način se oni obučavaju.

Dozvolite mi da započnem sa onim pogrešnim razmišljanjem da sve dok neko govori dva jezika, on isto tako može prevoditi između tih jezika. Za razliku od konsekutivnog prevođenja, simultano prevođenje zahtjeva od prevodioca da bude učinkovit u usmjeravanju svoje pažnje na slušanje i govor, nešto što može zvučati potpuno neprirodno i u najmanju ruku zbuniti. Baš kako su obje ruke sposobne da bace lopticu u zrak i onda ih uhvate, to ne znači da možete sa obje ruke istovremeno žonglirati. Onaj ko to izvodi mora koordinirati, raditi više zadataka, i prije svega mora uložiti dosta usmjerene vježbe da izgradi novi način koji će mu omogućiti da bez problema žonglira lopticama.

Kabina za simultano prevođenje je mjesto gdje svaki prevodilac ima uvjete koji mu omogućavaju bolju koncentraciju i uvjete bez kojih je mnogo teže, gotovo nemoguće raditi ovaj posao.

Jedna od vježbi koje se često praktikuju tokom obuke simultanih prevodilaca jeste “zasjenjivanje” govornika, tj. ponavaljanje nečijih riječi, prvo na istom jeziku, a da istovremeno se sluša i prati dalji govor. Ustvari, većina nas je sposobna, do određenih mogućnosti da to radi ukoliko izbliza pratimo govornika. Ipak, zadatak se usložnjava ukoliko prolongiramo vrijeme između nas i izvornog govornika. Kako se vrijeme produžava do pet sekundi, određena količina procesuirajuće moći i kratkotrajne memorije je potrebna da ponovi ono što je rečeno prije pet sekundi. Ovo povlači napore prevodioca da razdvaja svoju pažnju na slušanje i govor. Istovremeno, u ovu vježbu se uvodi drugi jezik, kada prevodilac prestaje ponavaljati izvorni govor, nego ga već prevodi na drugi jezik.

Ono što se dodaje u skup vještina je poznato kao “salama”. Ukoliko mislite na italijansku kobasicu, onda dobro mislite. Salama je izraz koji prevodioci često koriste da bi označili presijecanje duže rečenice u nekoliko kratkih, kako bi izbliza mogli pratiti izvorni govor. Kako bismo Vam jednostavnije pojasnili, dati ćemo Vam primjer situacije zamišljenog jezika u kojem je glagol nakon objekta. Umjesto da kažemo “Ja volim čokoladu, sir, paradajz i krastavce”, govornik će reći “Ja čokoladu, sir, paradajz i krastavce volim”. Kada biste prevodili ovaj jezik na engleski ne biste željeli čekati do kraja rečenice da nešto počnete govoriti. Ovo je upravo gdje se “salama” tehnika koristi. Da li nam stvarno treba glagol “like” (voliti) kako bismo formirali rečenicu? Odgovor je NE. Možete uvijek reći nešto kao “Šta ja mislim o kafi i bagelu? Volim ih!” Ova rečenica, kao rezultat salama tehnike i dalje ima savršenog smisla na engleskom. Ono što se razlikuje jeste da prevodilac može pratiti red riječi kada one dolaze na izvornom jeziku i dostaviti istinit prijevod. U pravilu, za simultane prevodioce potrebno je godinu do dvije pune obuke za već tečne govornike dva ili više jezika. Pored navedenih tehnika, prevodioci provode dosta vremena u učenju novih riječi i opšteg znanja koje je relevantno za njihov posao: historija, ekonomija, finansije, politički konflikti širom svijeta, odnosno načina funkcionisanja UN-a i drugih međunarodnih organizacija itd. Obuka isto tako zahtijeva elemente kao što su uzimanje bilješki prilikom konsekutivnog prevođenja, kao i druge elemente stručnosti i etike koje zanimanje profesionalni prevodilac podrazumijeva.

Četiri razloga zašto dobre jezične osobine pozitivno utiču na vaše poslovno razmišljanje!

Autor: Donavan Whyte (izvor: https://www.trainingjournal.com/blog/four-reasons-why-language-skills-are-good-your-business-brain )

(Photo: Xpert Money)

Kada govorite više od jednog jezika, vi imate veće šanse da se prije svega zaposlite, ali istovremeno i kada se zaposlite to vam povećava mogućnosti u globalnom poslovanju. S druge strane, tu postoji niz drugih koristi kada govorite neki strani jezik. Sve veći broj studija se bavi kognitivnim uticajem bilingualizma i multilingualizma (sposobnosti sporazumijevanja na dva ili više jezika), a neki rezultati ukazuju na to da bilo kakve mogućnosti sporazumijevanja na drugom jeziku jednostavno doprinose osobi na bilo kom poslovnom planu.

Bolje donošenje odluka

Istraživanja koja su radili psiholozi pri Univerzitetu u Čikagu ukazuju na to da ljudi prilikom upotrebe drugog jezika, a koji nije njihov maternji donose odluke koje su logičnije nego li one na maternjem jeziku. Kao što je objavljeno u Research Digest od strane Britanskog Udruženja psihologa, nije jasno zašto je ovo slučaj – zašto ljudi bolje razmišljaju na stranom nego li na maternjem jeziku, ali postoje naznake koje imaju vezu sa „psihološkom udaljenosti“. Korištenje stranog jezika dovodi govornika do „sistematske, ali ne i automatske“ reakcije u donošenju odluka.

Poboljšana percepcija

Posljednja istraživanja ukazuju da bilingualna djeca bolje uviđaju tuđu perspektivu nego li djeca koja govore samo jedan jezik. Ovo bi moglo rezultirati poboljšanjem percepcije, koja je jako bitna vještina i osobina u poslovnom svijetu. Takve osobine jednostavno olakšavaju osobama da imaju puno bolje pregovaračke sposobnosti i dovode do pozitivnih rezultata.

Jače veze

Jezične vještine također izlažu govornike različitim kulturološkim i drugim modelima ponašanja. Za globalno poslovanje koje ima veze sa kupcima, dobavljačima i uposelnicima širom svijeta, multilingualizam jednostavno nadopunjava praznine između kultura, i ojačava međuljudske odnose a na osnovu kojih se mogu graditi sjajne poslovne veze.

Prvaci u multi-taskingu

Državni univerzitet u Pensilvaniji proveo je studiju koja ukazuje da ljudi koji govore više od jednog jezika su ustvari sposobniji u obavljanju više zadataka istovremeno (multi-tasking). Navodi se da je tome uzrok česta razmjena između jezika i koja je ustvari „mentalna vježba“ koja govornika osposobljava za „mentalno žongliranje“.

Atributi “poslovnog razmišljanja” doprinose poslodavcima i uposlenicima sa sličnim osobinama, ali važnost jezika ide daleko iznad poslovnog svijeta. Unutar multinacionalnih firmi, međukulturalni i virtuelni timovi postaju norma, a pitanja komunikacije često mogu biti prepreka u produktivnosti uposelnika i cijelog tima. Jezične sposobnosti uposlenika pomažu da se učinkovito komunicira, smanji stres i daje optimalne rezultate.

Za firme koje prodaju robu kupcima i partnerima koji su dio međunarodnog tržišta, jezične sposobnosti su od kritičnog značaja. Uposlenici koji imaju određene jezične sposobnosti mogu pomoći firmi da smanji troškove smanjenjem angažmana prevodilaca a djelovaće učinkovitije sa kvalitetnijim mogućnostima pregovaranja.

S druge strane, nedavna studija o direktorima odgovornim za komunikativne treninge unutar velikih firmi širom Britanije i Njemačke ukazuje na to da 72% ispitanika vjeruje da će im jezične sposobnosti uvećati mogućnosti prodaje. Uposlenici koji sa svojim kupcima komuniciraju na njihovom maternjem jeziku imaju mogućnost da izgrade vezu i povjerenje a samim tim i povećaju lojalnost kupaca mnogo učinkovitije. Ovo se upravo pokazalo tačnim u našoj studiji u kojoj je 79% naših sagovornika potvrdilo da im jezik poboljšava vezu sa kupcima.

U Velikoj Britaniji, imamo reputaciju ograničenosti kada su u pitanju jezične vještine, što je veliki minus kada pričamo o međunarodnom tržištu. Iz razloga što se ne ulaže dovoljno u obrazovanje i prepoznavanje važnosti jezika, sami sebe varamo da optimiziramo svoj talenat i mogućnosti napredovanja.

U današnjoj ekonomiji od vitalnog je značaja da se u međunarodnim firmama nalaze ljudi koji govore jedan strani jezik barem. Svi oni koje to nemaju rade na štetu sami sebi.

U glavi jednog simultanog prevodioca, doslovno!

Nedavna istraživanja o simultanom prevođenju pokazuju samo koliko ovaj posao ustvari nije samo doslovno prevođenje nego ustvari kognitivno balansiranje jako zahtjevnih zadataka u mozgu jednog prevodioca.

Jedan naučni članak pod nazivom “Testiranje evociranog modela simultanog prevođenja: ERP studija“ čini jednu cjelinu naučnih i medicinskih web sadržaja. Ovaj članak predstavlja eksperimente i saznanja istraživača iz Centra za Bioelektričnu komunikaciju i Centra za spoznaju i donošenje odluka Visoke škole za Ekonomiju, pri vrhunskom ruskom univerzitetu. Istraživači su pratili šta se dešava u glavama devet profesionalnih prevodioca tokom procesa simultanog prevođenja koristeći elektroencefalogram (EEG), tehnologiju koja prati moždanu aktivnost.

Slušaj, zapamti, prenesi

Glavni autor istraživanja Roman Koshkin, koji je i sam simultani prevodilac napisao je u svom članku da su radili po modelu evociranih napora simultanog prevodioca. Ovaj model podrazumijeva to da se simultano prevođenje sastoji od tri spoznajna napora ili funkcije: slušanje i analiza, kratkoročno pamćenje i proizvodnja/prenošenje na ciljani jezik.

Cilj istraživača je bio da razumiju da li prevodioci tokom svog rada koriste sve tri funkcije istovremeno ili se njihova pažnja usmjerava i raspoređuje po različitim funkcijama.

Model evociranog napora također podrazumijeva da kako se prevodioci moraju fokusirati više na pamćenje, oni istovremeno imaju manji kapacitet za slušanje. U svom članku, Koshkin tvrdi da iako ovo zvuči kao logično objašnjenje, to ipak nažalost još uvijek nije empirijski testirano. Koshkin tvrdi da je u samo jednoj studiji izvršen pokušaj testiranja modela putem eksperimenata, iako, kako je i sam autor te studije priznao, toj studiji je “nedostajalo preciznog kvantitativnog mjerenja”

Testiranje modela

Za eksperiment, Koshkin i njegovi suradnici istraživači su tražili od devet profesionalnih prevodioca da simultano prevode osam govora sa sastanka UN-ovog sigurnosnog vijeća.

 “Simultano prevođenje nije prevođenje riječ-po-riječ. Štaviše, ono je ustvari prepoznavanje kada usporiti, izvući zaključak iz riječi govornika kako bi se što elegantnije prevelo na ciljani jezik.”

Obzirom da je eksperiment bio ciljan samo za jezički par rusko-engleski – što su ustvari bili primarni i sekundarni jezici prevodioca – polovina govora je prevođeno na ruski, dok je druga polovina na engleski.

Istraživači su koristili tehniku koja se zove evocirani potencijali (ERP) koja je prouzrokovala mjerljive rezultate na EEG snimcima, koji prikazuju moždanu aktivnost prevodica dok oni obavljaju svoje zadatke.

Dinamična preraspodjela pažnje

Istraživački članak ima zaključak da je “analizom podataka ustanovljeno da simultani prevodioci rade u modulu dinamične preraspodjele pažnje”.

“Što prevodilac više zaostaje za govornikom, to se više kognitivnih resursa uključuje na način da radna memorija nastoji da zaustavi i procesuira prethodne informacije, odnosno manje resursa ima mogućnost procesuiranja nove informacije”, kaže Koshkin. Ovo istraživanje ustvari potvrđuje onu staru prevodilačku mudrost: najbitnije je puno ne zaostajati za govornikom.

“Umjetnost simultanog prevođenja nije baš prevođenje riječ-po-riječ. Ono je ustvari poznavanje kada usporiti, izvući najbitnije iz riječi govornika kako bi se proizveo elegentan i stilski dotjeran prijevod koji je nastao iz ranijeg govora i zaključivanja”, tvrdi Koshkin.

Kao ograničenja njihovog istraživanja, Koshkin je pomenuo faktore kao što su manji broj učesnika, specifičnost jezičkih kombinacija, i potencijalne razlike u mogućnostima profesionalnih prevodilaca. Pored toga, ovaj eksperiment nije analizirao treći dio evociranog modela: govora u ciljanom jeziku.

“Iskreno se nadam da će naše istraživanje pomoći kolegama da pronađu odgovarajući broj riječi koji će im pomoći da razumiju i prenesu značenje onoga što je rečeno svojoj ciljanoj publici, a da pri tome ne propuste bitne detalje zbog opterećenosti memorije”, zaključuje Koshkin.

Prijevod članka objavljenog na “Slator.com” (Autor: Gino Dino)

Dobro došli na prijevodi.ba

Dok radimo na našoj zvaničnoj web-stranici pratite naše aktivnosti i postove na facebooku:

www.facebook.com/prijevodi.ba